OPPapers.com

Forfaiting

FORFAITING

Forfetiranje je jednostavna i fleksibilna metoda financiranja transakcija u vanjskoj trgovini, a koju èesto upotrebljavaju izvoznici i financijske institucije širom Europe, Azije i Bliskog istoka. Iako je forfetiranje prisutno u Europi od II svjetskog rata, tek se poèelo aktivnije upotrebljavati u tim zemljama u ranim '90-ima. Forfetiranje je jeftinije, brže i lakše za upotrebu nego tradicionalne metode financiranja izvoza.

Zahvaljujuæi nedavnim dogaðajima, kao što su nestanak istoènog bloka, zemlje koje hitno trebaju dugoroèno financiranje sve više i više prihvaæaju forfetiranje kao jednu od najprihvatljivijih metoda financiranja izvoza.

Prodaja potraživanja, sa ili bez prava regresa je u stvari factoring. Konceptualno, forfetiranje je oblik factoringa. Razlika izmeðu ova dva oblika financiranja je ta da se factoring obièno radi na kraæe rokove, na relativno malim poslovima, sa stalnim korisnicima, dok se forfetiranje radi na srednje duge rokove i na veæe iznose èak i do 100 mil. dolara.

U Europi, forfetiranje se radi od II svjetskog rata, ali se je tek u Americi poèelo znaèajnije upotrebljavati u ranim 90-ima. Sve donedavno svjetske operacije forfetiranja iznosile su samo nekih 2 mlrd. dolara. 1998. godine ukupni volumen poslova financiranih forfetiranjem dosegao je 25-30 mlrd. Dolara (Standard New York).
Obujam forfetiranja se neminovno poveæava i svi se slažu da je sve važnije, ali što je forfetiranje i kako se uopæe radi?

Bukvalno prevedeno sa francuskog, termin «a forfait» znaèi zalog, ulog, platiti, iskupiti. Izvoznik prebacuje pravo na naplatu od uvoznika prodavajuæi je financijskoj instituciji. Iako je forfetiranje oblik factoringa ipak postoje znatne konceptualne i praktiène razlike izmeðu ove dvije tehnike.

Forfetiranje je originalno razvila Švicarska nakon II svjetskog rata kako bi ubrzala prodaju žitarica Rusiji. U to vrijeme rusi su trebali srednjoroèno financiranje poslovanja, a njihove kvazi vladine finacijske...